Armensko pitanje je izraz koji se koristi za političko pitanje rješavanja statusa Armenaca unutar Osmanskoga Carstva. Naziv se koristi u diplomatskim i političkim krugovima te u novinama nakon Berlinskog kongresa 1878., koji je potaknuo rješavanje i istočnog pitanja.
Europske sile Engleska, Njemačka i Rusija između 1877. i 1914., uključile su se u rješavanje armenskoga pitanja vezanoga za prava, zaštite i slobode Armenaca.[1]
Tijekom 18. stoljeća, Osmansko Carstvo pretpjelo je velike teritorijalne gubitke. Dio naroda na tom prostoru započeo je borbu za samostalnost, među njima i Armenci. Nakon rusko-turskih ratova Rusija je stekla kontrolu nad velikim dijelom uglavnom istočne Armenije, te je podupirala borbu Armenaca unutar Otomanskoga Carstva. Istočna Armenija ustupljena je Ruskom Carstvu. Zapadna Armenija ostala je pod osmanskom vlašću sve do pada Osmanskog Carstva tijekom Prvoga svjetskoga rata. Turci su nad Armencima izvršili genocid, kojeg negiraju kao genocid.